utorak, 16.10.2007.
|
Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes pa me makar laktom u grudi pogodi makar grub tvoj dodir bio jos mi godi Baci osmjeh ispod uvojaka barem da u tvoje misli bar na kratko stanem ko u usporenom filmu se spotakni preko mojih nogu ruku mi dotakni Pratim te, sve u korak svaku stopu poljubim svaku suzu, svaki uzdah osjetim tu sam da ti nadu vratim ako padnes da te uhvatim Pratim te, i kad ne gledam po koraku te znam svaki drhtaj tvoga tijela osjecam tu sam da ti nadu vratim ako padnes da te uhvatim Pratim te Kad se ispod tvoga kisobrana stisnem ja sam sretan iako na pola kisnem pa me makar laktom u grudi pogodi makar grub tvoj dodir bio jos mi godi Krv u glavu udari i ko struja ozivi ovo tijelo bar na kratko ozdravi |
|
Tvoje ime necu spomenuti nikad vise
a bila si svjetlo, moja duga poslije kise sve je bilo bajka, kao dodir tvoga tijela sada igras kvarno, a to stvarno ne bi smjela Kao ti, niko tako jako ne ljubi priznajem bojim se, opet necu znati s tobom biti i prestati Ubijas me usnama, znam te ja za to si rodjena ne znam da ti odolim i oprostim bar da te ne volim Uzalud me trazis, mene vise nema za te dao sam ti sebe, cekao te duge sate boljelo me jako, al' ti nikad necu reci to je stara prica kada dodje neko treci Kao ti niko tako jako ne ljubi priznajem, bojim se, opet necu znati s tobom biti i prestati |
|
Ponovo si nocas mila
lagala da nisi bila s njim ja to osetim Ponovo su usne tvoje drhtale ko da se boje da ti ne oprostim Zasto ti je to trebalo zar nisi mogla ti priznati Jos su ti usne umorne i sve sto kazes znam da nije jos su ti suve cipele napolju znam da kisa lije Jos su ti vreli obrazi u oku sjaj ne prolazi jos ti na licu pise cija si samo moja nisi Uzalud mi krijes lice znam te oci izdajice sve si odglumila Isprljana poljupcima otrovana dodirima znam da si lagala Zasto ti je to trebalo zar nisi mogla ti priznati |
Sjecajmo se Toseta!
|
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe Jer moj je zivot igra bez granica umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise Jer moj je zivot vjecito padanje kad zbrojim poraze nista ne ostane samo jos vucem navike i sve na tome ostane Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku gore u svemiru tako da dolje ne vidim ....da se bar mozes probuditi... |
